Suradnja odgojitelja i roditelja

 

SURADNJA ODGOJITELJA I RODITELJA

 

UVOD

Činjenica je da sve veći broj djece svakim danom više vremena provodi u vrtiću nego kod kuće sa svojim obiteljima. To nas dovodi do potrebe uspostavljanja razumijevanja i smislene komunikacije između obitelji i vrtića.

Promjene u društvu ne ostavljaju po strani ni obitelj, ni predškolske ustanove, nego stavljaju pred njih nove zahtjeve i izazove, što kod predškolske ustanove stvara nužnost prilagodbe novim situacijama kako bi zadovoljile potrebe djece i roditelja, te odgovorile na potrebe suvremenog društva (Valjan-Vukić, Čeko-Jurišić, Miočić, 2011). S obzirom na nove zahtjeve i izazove koji se postavljaju pred roditelje u ispunjavanju roditeljske odgovornosti ne čudi sve veća potreba roditelja za dodatnom stručnom podrškom u odgoju djece. Roditelju je potrebno pružiti pomoć na način da ga se savjetuje i informira što i kako učiniti za dobro djeteta, ali da se roditelj ne osjeća napadnutim ili kritiziranim načinom odgoja svojega djeteta.

Upisom djeteta u vrtić važno je da roditelji i odgojitelji postanu suradnici u zajedničkoj zadaći skrbi, njege, odgoja i obrazovanja djeteta. Povjerenje se zadobiva uvažavanjem potreba, problema i dilema djece u skladu s onim što se može za njih učiniti. Koristeći različite alate komunikacije postavljaju se temelji kvalitetne suradnje (Mašković, Drožđan, Sokač, Josić, 2018).

Da bi odgojitelji i roditelji bili kompetentni suradnici potrebno je da odgojitelj roditelju bez ustručavanja predočava dragocjene podatke o djetetu i djetetove oblike ponašanja koji su roditelju putokaz, a roditelj odgojitelju, kao vrlo važnoj osobi u djetetovu životu, objektivne sadržaje svoje roditeljske uloge (Milanović i sur., 2014). Kvalitetna razmjena informacija moći će se ostvariti kroz uzajamnu otvorenost i objektivnost.  

Suradnja odgojitelja i roditelja predstavlja dobrobit za obje strane: mogu naučiti više o djetetu, njegovim mogućnostima, osjećajima, interesima i ponašanju. Ovim imaju priliku učiti i o osnovnim demokratskim načelima, i to slobode izbora, usuglašavanja stavova, tolerancije, suradnje, odgovornosti i dr. Suradnja je preduvjet jačanju i roditeljske i profesionalne kompetencije, a njezin krajnji cilj je usmjerenost na dijete i njegovu dobrobit. Roditelj i odgojitelj surađujući stvaraju zajednicu koju obilježava isti cilj i jasne i definirane uloge, a ovisi o osobnosti svakog pojedinog djeteta, stručnosti odgojitelja i očekivanjima roditelja (Valjan-Vukić, Čeko-Jurišić, Miočić, 2011).

Poticajno institucijsko okruženje ovisit će o uspješnosti komunikacije i  suradnje i o mogućoj kompatibilnosti ovih dvaju okruženja, a sve zajedno velikim će dijelom ovisiti o razvoju njihove praktične kompetencije i o umješnosti komuniciranja s roditeljima (Miljak, 1995).

KVALITETA USPOSTAVLJENIH ODNOSA OVISI O ULOZI KOJA SE U TOM ODNOSU DODJELJUJE RODITELJIMA

Odazivanje i prisustvovanje roditeljskim sastancima i individualnim konzultacijama

Sudjelovanje u aktivnostima zajedno s djecom i odgojiteljima

Sudjelovanje u realizaciji programa prema individualnim mogućnostima i sposobnostima roditelja

Odlučivanje o programu

 

 

DOBROBITI ZA DIJETE, RODITELJE I ODGOJITELJE

Roditelji u svom domu kreiraju okruženje za dijete prema vrijednostima, očekivanjima i „slici“ o djetetu koje oni zastupaju, te se ono razlikuje u odnosu na roditeljska očekivanja o vrtiću (Miljak, 1995). Brze promjene u društvu uvjetovale su „prebacivanje“ dijela odgojne funkcije obitelji na predškolsku ustanovu čija je temeljna djelatnost odgoj. Dijete, roditelji i odgojitelji dio su društva i kulture u okviru koje međusobno djeluju jedni na druge i na taj način stvaraju kulturu odgojne ustanove (Valjan-Vukić, Čeko-Jurišić, Miočić, 2011). Suradničkim odnosima odgojitelji i roditelji mogu učinkovitije pomoći djetetu u stvaranju svakodnevnih situacija za uspostavljanje socijalnih odnosa čiji se temelji postavljaju upravo u najranijoj dobi. Djeca vole vrtić i to je mjesto gdje oni provode veliki dio svog svakodnevnog vremena. Tu osjećaju sigurnost, radost i veselje. Naša je zadaća, ali i odgovornost omogućiti sve što im je potrebno za optimalan razvoj. 

Odnosi u kojima se njeguju skrbne, a isključuju ubojite navike u komunikaciji, utječu na oblikovanje ozračja neophodnog za zdrav i cjelovit razvoj djeteta (Vlah, Tatalović Vorkapić, 2011). Ravnopravnost uloge roditelja i odgojitelja, prihvaćanje osobnosti i sposobnosti odraslih i djece pretpostavlja i komplementarnost uloga – svaki je sudionik kompetentan u svom području, roditelj u poznavanju svoga djeteta, a odgojitelj je kompetentniji u pedagoško-metodičkim znanjima. Interakcija među njima može pružiti djeci kvalitetnije i raznovrsnije poticaje, omogućiti im kvalitetniju i raznovrsniju komunikaciju i interakciju (Miljak, 1995). Od dobre i kvalitetne suradnje najveću korist ima dijete. Polaskom u vrtić djetetu odgojitelji postaju vrlo važne osobe u njegovu životu, pri tom ne isključujući roditelje, te ono s njima uspostavlja emocionalnu vezu koja se temelji na povjerenju, a temelj je za stjecanje novih socijalnih iskustava, osjećaja osobne važnosti te slobodniji i sigurniji rast i razvoj.

CILJ SURADNJE = DOBROBIT DJETETA

                           SURADNJA

                                    ↓

    Komunikacija između roditelja i stručnih djelatnika ustanove

                                    ↓

    Proces međusobnog informiranja, savjetovanja,učenja, dogovaranja i druženja

 

 

 OBLICI SURADNJE ODGOJITELJA I RODITELJA U VRTIĆU

Osjećajući koliko je roditeljima lakše kada znaju da u svom iskustvu nisu sami i da podršku mogu dobiti od stručnjaka aktivno se provode slijedeći oblici suradnje:

  1. Roditeljski sastanci

– informativnog i komunikacijskog tipa, edukativni sastanci s temom roditeljstva, odgojnih metoda, aktualnom razvoju djeteta, pripremi za školu

  1. Zajednička druženja djece, roditelja i odgojitelja

– povodom određenih praznika i blagdana, radnih akcija

  1. Individualne konzultacije

– prema interesima i potrebama roditelja, problemske situacije, razvojne faze djeteta, priprema djeteta za školu

  1. Panoi/kutići za roditelje

– informacije, stručni članci za pomoć roditeljima u odgoju djeteta, aktivnosti i projekti koji se provode u skupini, dječji likovni radovi

  1. Uključivanje roditelja u realizaciju programa

– pomoć u prikupljanju pedagoški neoblikovanih materijala, sredstva i materijala za aktualne aktivnosti u skupini, planiranje i realizacija aktualnih aktivnosti u skupini

  1. Pismeni oblici suradnje

– letci informativnog tipa za roditelje (određena tematika)

– ankete koje pridonose uspostavljanju kvalitetne suradnje odgojitelj-roditelj (npr. ispitivanje očekivanja roditelja od  vrtića/odgojitelja i sl.)

 

 ZAKLJUČAK

Roditelji djece koja pohađaju vrtić imaju određena očekivanja od vrtića. Odgojitelj nije tu da  zamijeni roditelje ni da se postavlja kao stručnjak koji zna odgajati djecu i držati roditelje kao nestručnjake u tom području. Njihove su uloge podijeljene. I jedno i drugo djetetu su potrebni iako su svo troje rijetko zajedno u interakciji. Odgojitelj nije prisutan u roditeljstvu, a roditelj nije  prisutan za vrijeme odgojiteljeva rada s djetetom. Jedino je dijete uvijek prisutno u izvršavanju uloga odgojitelja i roditelja.

Osvješćivanjem uloge partnera u odgoju i naobrazbi svog djeteta, roditelji su potaknuti na prepoznavanje svojih sposobnosti i uključivanje u aktivnosti i akcije koje planiraju odgojitelji u svrhu poboljšanja odgojno–obrazovnog rada te materijalnih uvjeta s ciljem što boljeg i kvalitetnijeg psiho-fizičkog razvoja djeteta sa svim njegovim mogućnostima i sposobnostima u svrhu djetetovog što pravilnijeg i kvalitetnijeg odnosa spram uže i šire društvene zajednice.

,,Raditi s djecom i surađivati s roditeljima dva su, međusobno različita, dijela odgojiteljske profesionalne uloge. Biti roditeljem djetetu i suradnik odrasloj osobi dvije su, međusobno različite vještine.“ (Milanović i sur., 2014., str. 69.)

 

LITERATURA:

Internet, Zora Redžep Borak, stručna suradnica – pedagoginja savjetnica, Centar za predškolski odgoj Osijek, partnerstvo s roditeljima – Azoo www.azoo.hr › images › razno › Borak, 2016.

Mašković, T., Sokač, M., Droždan, D., Josić, J.: Od jaslica do škole-vodič za lakši proces prilagodbe na jaslice, vrtić i školu, Zagreb, 2018.

Milanović, M. i sur.: Pomozimo im rasti-priručnik za partnerstvo odgojitelja i roditelja, Golden marketing: Tehnička knjiga, 2014.

Miljak, A.: Mjesto i uloga roditelja u (suvremenoj) humanističkoj koncepciji predškolskog odgoja, Društvena istraživanja, Zagreb, 18-19/god.4 (1995), br.4-5, str. 601-612

Valjan-Vukić, V., Čeko Jurišić, S., Miočić, M.: Razvijanje kulture predškolske ustanove zajedničkim djelovanjem roditelja i odgojitelja, Magistra Iadertina, Vol.6. No.1., 2011.

Vlah, N., Tatalović Vorkapić, S.: Suradnja s roditeljima u predškolskoj ustanovi: analiza pojedinih aspekata, Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, Vol. 152 No.1., 2011.

 

BROŠURU IZRADILE:

Đurđa Hižman, odgojitelj mentor

Josipa Kirić, stručni suradnik-pedagog

 

Brošuru možete preuzeti:

brošura -SURADNJA ODGOJITELJA I RODITELJA